Danas mi je 5 godina od kad počeh sa mojim aktivnim kuvanjem, kako to moj muž zove, moj hobi...počela sam ja to i ranije,moj početak je bio na Serbian Cafeu, nisam bila toliko aktivna, ali sam često odlazila tamo tražeći neki novi recept ili neku novu ideju. Bila je tamo jedna grupa divnih žena, od kojih se moglo što šta naučiti, ali kao svuda, počeli su nesporazumi i polako, jedna po jedna, su počele da odlaze, svaka na svoju stranu,neko sa blogom, neko na neke druge stranice. Tokom mog surfanja internetom, otkrijem Coolinariku, ali ,bojala sam se da se pridružim toj grupi,nisam ja još dorasla njima i tako sam ih patila iz prikrajka, isprobavala njihove recepte, dok se tog dana, 9 jula 2009 ne odvažih i registrovah.
Uh ti početnički koraci mi nisu bili ni malo laki, niti dobro baratam kompjuterom, a digitalni aparat nikad u ruke uzela nisam,treba preneti te slike na kompjuter a ja pojma nemam, pitamo,oni nam to na brzinu pokažu i dok trebam da prebacim slike sledeći put, već sam zaboravila kako,postavljati slike uz recepte je bilo špansko selo za mene...ajme,mojih li muka.Imam neki mali foto aparat, koji,za to vreme, nije bio loš, ali ja pojma nemam ni kako uslikati, ni kako fokusirati objekat / hranu...ali sam htela da naučim i učila sam .....dobih prvu digitalnu,profi foto kameru, CANON, od moje mlađe pastorke iz Londona i tada počeše da nastaju bolje i bolje slike, dok i taj aparat nije zastareo.Sad mi je bio potreban i lap top, da ne moram svaki čas da idem gore na sprat gde nam stoji kompjuter i rešim da kupim sebi lap top. Sreća moja da imam muža, koji je podržavao sve to što sam ja želela da radim i koji je mnogo puta morao da čeka da ruča dok ja uslikam ručak. Došlo je vreme da mi je potrebna opet nova kamera,a one ovde nisu ni malo jeftine, nismo bili u prilici da je tada kupimo. ( renovacija kuće je bila preča od moje kamere,mada smo mogli da je kupimo ali nismo hteli da preopteretimo naš kučni budget ) U to vreme se moj sin počeo da zabavlja sa njegovom sadašnjom suprugom, dobih od nje odličan digitalni NIKON na upotrebu,mogu ga koristiti koliko god dugo želim. Nije mi bilo baš prijatno koristiti njenu kameru, moj muž je to znao, i iznenadio me novom kamerom za Božić, koju i sada koristim...zahvalna sam mu za svu tu njegovu podršku i razumevanju...
Pogledam po neki put moje početničke slike, neke sam zamenila, neke još nisam i pomislim se...šta se sve može kad se hoće.
Posle 13 meseci druženja, učenja,postavljanja slika i recepata na Coolinarici, dobih i svoju prvu titulu, koja ustvari je priznanje za sav moj trud i rad, Cool Chefa za mesec avgust 2010 godine, mojoj radosti nije bilo kraja.U to vreme su mnogi Cool Chefovi, posle dobivene titule jednostavno nestali, ja to nisam želela, moj razlog dolaska na Coolinariku je bio da naučim, da se družim i da podelim ono što znam....Stekoh mnogo dobrih virtualnih prijateljica a mnogo njih sam i lično upoznala. Bogata sam sa svim tim našim poznanstvima i svakodnevnim druženjima.
Sledeće godine dobivam još jednu titulu Kuvara meseca februara na Serbian Cafe-u, i to priznanje me jako obradovalo. Preko Serbian Cafea sam upoznala mnogo članica, sa nekima sam i dan danas u kontaktu.
Te iste godine u maju mesecu 2011 godine, odlučujem da proputujem malo Evropom, ali mi je to putovanje bilo jako kratko, treba sve uklopiti u tih 11 dana. Moj glavni razlog tog putovanja je bio da posetim moje kumče, koje je u to vreme studiralo u Briselu..moja prva putna stanica je London, gde živi moja mlađa pastorka,posle toga mi je Brisel. Brogge,Amsterdam i završavam u Parizu, gde se susrećem sa mojom cool prijateljicom a sledećeg dana mi stiže i druga cool prijateljica iz Zagreba, sa njenim suprugom. Prođoše tako mojih 11 dana, mrtva umorna,ali punog srca, se vraćam kući.
Sledeće godine smo odlučili da proputujemo malo Amerikom, na tom našem putu upoznajem još nekoliko divnih žena, koje sam srela na Coolinarici, jedna od njih,Beba,nam je sa suprugom bila u gostima prethodne godine, divni ljudi i još bolji domaćini. Drugoj, koju smo upoznali tada, se nadamo krajem ovog meseca, da nam budu gosti.
2012 godine stiže još jedna titula za Kuvara meseca januara od Srbian Cafe-a i od srca im hvala.
Te iste godine se održava i prvo Cool okupljanje u organizaciji Podravke i Coolinarike u Beogradu i naravno da mi se ide i kažem mužu da bih išla i on kaže, pa kad ti se ide, idemo. Joj mojoj sreći nema kraja,upoznaću još mnoga draga lica, koja do sada samo znam sa slika.
Grupa mojih prijateljica sa Coolinarike nam organizuje Cool okupljanje u Zagrebu. Tu smo dočekani kao kraljevi a gostoprimstvo koje su nam pružile, se nikada neće zaboraviti. Imala sam sreće da ih sve mogu zagrliti i lično popričati sa njima. Tri dana u Zagrebu su proletela i vraćamo se u Kragujevac, da bismo posle dva dana krenuli za Beograd, kod cool prije, koju sam upoznala te iste godine ovde u Torontu. Krećemo na mesto susreta i ja mislim da smo mi bili jedni od zadnjih, koji su stigli.....zagrlaji poljupci, gledanje bedžova sa nikovima, da bismo znali ko je ko....naravno da nisam uspela sa svima da popričam...ali spremam se za neko sledeće okupljanje u Beogradu a možda i u Koprivnici.
Evo naših domaćina iz Zagreba i nekoliko slika sa tog okupljanja...
Moja draga prijateljica Jasna, sa nikom, zoja-gita
Moja Anči, moj muž, i naši prijatelji; Jasna i Tomislav
Naša draga domaćica, Nadica, koja je doputovala u Pariz, sa suprugom, da bismo se srele.
Jasna, Anka i jsa
Jedna divna mlada žena koja je, pored svih svojih obaveza ipak ugrabila par sati da bismo se srele i zagrlile.
Trg Bana Jelačića
Okupljanje u Zagrebu
a sad malo slika sa Cool okupljanja u Beogradu.....nećete mi verovati, ja nisam uslikala ni jednu sliku, sve ove slike su drugi uslikali...ma meni je bilo najvažnije da sa svakim malo popričam, da svakog zagrlim i opet nisam uspela, ali ću možda sledeći put.
Ana Radulović i ja smo imale po hiljadu recepata te godine, obe smo bile Cool Chefovi i priredili su nam jedno malo takmičenje. Na slici sa delom Uredništva Coolinarike, Andreja i Karmela.
Nas dve smo spremne za takmičenje, mada nam je to oduzelo veliki deo vremena, nas dve smo se davno dokazale, trebali su pustiti mlađe da se takmiče a mene da idem okolo i da pričam sa mojim dragim cool prijateljicama, ali ne može kako ja hoću...
Jedan od Podravkinih kuvara ( zaboravola sam kako se zove ) je bio moj pomoćnik, Ana je imala Željka za pomoćnika.
Te iste godine sam objavila i svoj hiljaditi recept na Coolinarici, povodom toga sam dobila svoju Coolericu, u kojoj su moji najlepši recepti, odštampani od strane Podravke i Coolinarike. Veliko hvala.
Moje drage, Gaga sa bloga Gaga u kujni i moja Požarevljanka,Gordana,predsednice organizacije RUKOVET
Draga Jafi sa bloga Kuhinjske Čarolije, a otpozadi je moja cool prija i naša domaćica u Beogradu, Veca P.
Pre skoro dve godine, biće u oktobru, otisnuh se i ja u ove blogerske vode, nadam se, da ću imati prilike da upoznam i nekog od vas odavde.
Ako ikog od vas navede put u ovaj deo sveta, slobodno se javite, biće mi zadovoljstvo da se vidimo i upoznamo.
Do nekog novog jubilarnog rođendana.........
Pripremila sam vam malo posluženje za ovo slavlje a recept ću napisati nekom drugom prilikom.
Pamuk kifle sa kokosom












.webp)
.webp)
.webp)
.webp)
.webp)






